Deformacija stopala u odraslih (stečeni deformitet spuštenih stopala)

Kako je građeno stopalo?

Stopalo je iznimno kompleksna struktura, sastoji se od preko 20 kostiju i zglobova. Kosti stopala moguće je svrstati u tri podskupine: tarzalne kosti (ukupno 7 kostiju), metatarzalne kosti (5 kostiju koje čine bazu prstiju) i falange (ili članci prstiju, svaki prst ima dva članka). Gležanj je zglob između kostiju potkoljenice i talusa (tarzalna kost)(omogućava savijanje i ispružanje stopala), talokalkaneonavikularni zglob je zglob između tri tarzalne kosti (omogućava bočne kretnje stopala- inverziju i everziju). Plantarna fascija je snop čvrstog tkiva koje se nalazi s donje strane stopala, proteže se od pete do prstiju. Tetive mišića, koji su odgovorni za savijanje prstiju, hvataju se za prste s donje strane stopala. Tetiva mišića tibialis posterior (mišić stražnje strane potkoljenice odgovoran za ispružanje stopala) hvata se s donje strane stopala. Stabilizaciji stopala pridonose i brojni ligamenti (čvrsta i elastična tkiva koja povezuju kosti). Na stopalu se nalaze tri uporišne točke (središte pete, glava 5. i 1. metatarzalne kosti). Te su točke povezane lukovima ili svodovima koje čine kosti, ligamenti i mišići (unutarnji i vanjski uzdužni svod, poprečni svod). Ligamenti, tetiva tibialis posterior mišića i plantarna fascija podržavaju, podižu i pomažu stabilizaciji uzdužnog svoda stopala.

Što je stečeni deformitet spuštenih stopala (SDSS) u odraslih?

SDSS predstavlja bolno stanje do kojeg dolazi zbog spuštanja (kolapsa) unutarnjeg uzdužnog svoda stopala. Do ovog deformiteta dolazi u odrasloj dobi kada je kostur već u potpunosti formiran. Najčešće se javlja u žena starosti 40-60 godina. SDSS se razvija postepeno, prolazeći kroz 4 stadija, ovisno o stupnju deformiteta i uznapredovalosti simptoma.

Kako dolazi do razvoja SDSS?

Više je faktora koji doprinose razvoju SDSS. Razne ozljede živaca stopala, ligamenata ili tetiva s unutarnje strane stopala, problemi s plantarnom fascijom, opuštenost i pretjerana pokretljivost malih zglobova stopala, iščašenja i parcijalna iščašenja malih zglobova stopala, prijelomi nekih od kostiju stopala, mogu biti uzrokom razvoja SDSS. Slabost i gubitak funkcije tetive tibialis posterior mišića (istezanje, napuknuće, tendonitis) jedan je od glavnih razloga spuštanja unutarnjeg uzdužnog svoda i razvoja SDSS. Više od polovine osoba koje boluju od reumatoidnog artritisa (RA) s vremenom razviju SDSS, što znači da je RA također, jedan od značajnijih čimbenika rizika. Pretilost (povećana tjelesna težina), također spada u rizične faktore.

Kako prepoznati SDSS?

U početku dolazi do pojave boli i otoka duž unutarnje strane stopala. Kako se stanje pogoršava tako dolazi do pojave sve izraženije boli koja će često biti prisutna i duž vanjske strane stopala i u gležnju. Dugotrajno stajanje postaje problem, također, podizanje na prste je otežano i bolno. Vidljivo je spuštanje unutarnjeg uzdužnog svoda stopala (unutarnje strane stopala), stopalo postaje ravno.

Što napraviti?

Liječenje SDSS započinje neoperativnim tretmanom. Potrebno je nabaviti odgovarajuću obuću koja će podupirati unutarnji uzdužni svod stopala (promjena obuće, razni ulošci prema preporuci ortopeda, i sl.). Potrebno je izbjegavati ili modificirati aktivnosti koje uzrokuju pojavu simptoma (trčanje i sl.). Tretman započinje metodama za otklanjanje boli i upale (led, mirovanje, protuupalni lijekovi, masaže). Slijede kineziterapijske vježbe za stopalo. Započinje se s vježbama istezanja za stopalo i mišić tibialis posterior. Postepeno se uvode i vježbe za jačanje mišića potkoljenice, ali i kukova (mišići kukova sudjeluju u cijelom mišićnom lancu noge, te pridonose podizanju uzdužnog svoda stopala). U terapiji se koriste i vježbe za povrat proprioceptivne kontrole (osjećaja za poziciju zgloba u prostru) i ravnoteže. Glavni cilj neoperativnog tretmana jest ukloniti bol i zaustaviti ili barem usporiti danji razvoj deformiteta (dokazano je kako je moguće zaustaviti progresiju deformacije kod 1. i 2. stupnja SDSS). Ako se radi o SDSS koji se već nalazi u 3. ili 4. stupnju, neoperativni tretman neće biti učinkovit. U takvim je slučajevima potrebno pristupiti operaciji. Rehabilitacija nakon operacije, i postupni potpuni povrat funkcije, u prosijeku traje 6 do 8 mjeseci, podrazumijeva primjenu kineziterapijskih vježbi i tehnika za povrat funkcije stopala.

Kako vam Motus Melior može pomoći?

Stručni tim Motus Melior sportskog i rehabilitacijskog centra pristupa konzervativnom rješavanju mišićno-koštanih ozljeda i bolnih stanja na holistički način, integrirajući pritom informacije prikupljene specijalističkim pregledom, slikovnom dijagnostikom, funkcionalnim statusom te analizom opterećenja. Temeljem tih informacija,  određuje se individualna terapija koja upotpunjuje ili zamjenjuje standardni pristup rješavanju ovog problema kroz integraciju manualne terapije, kineziterapije, ergonomskih rješenja i edukacije klijenta. Navedeni pristup rezultira bržim i dugoročnijim rješenjem klijentove ozljede i /ili bolnog stanja.