Nestabilnost ramena

Što je rameni obruč?

Rameni obruč građen je od ukupno 4 kosti (lopatica, nadlaktična, ključna i prsna kost). Kosti ramena obruča međusobno su povezane u 4 zgloba. Pod pojmom ramenog zgloba obično se misli na zglob u kojem se vežu nadlaktična kost i lopatica- glenohumeralni zglob. Zglob je građen od glave nadlaktične kosti (izbočeno zglobno tijelo) koja ulazi u zglobnu čašicu lopatice ili glenoid (udubljeno zglobno tijelo). Zglob je obavijen zglobnom kapsulom i ligamentima glenohumeralnog zgloba koji učvršćuju i stabiliziraju zglob. Ligamenti su čvrsta tkiva građena od kolagenskih vlakana. Uloga ligamenata jest povezivanje kostiju i njihova stabilizacija u zglobu. Osim ligamenata, rameni zglob učvršćuju: labrum (meko hrskavično tkivo koje obrubljuje zglobnu čašicu), tetive mišića rotatorne manžete, te deltoidni mišić.

Što je nestabilnost ramena?

Nestabilnost ramena je poremećaj kojeg karakterizira „labavi“ zglob ramena koji je zbog toga podložan čestim ponovljenim dislokacijama. „Labav“ zglob znači da se glava nadlaktične kosti može previše pomicati unutar zglobne kapsule glenohumeralnog zgloba. Razlog tomu su rastegnuti (oslabljeni) ligamenti i sama zglobna kapsula. Nestabilnost ramena dovodi do pojave čestih ponovljenih (habitualnih) dislokacija ili iščašenja zgloba, čak i tijekom provedbe normalnih dnevnih aktivnosti. Ako se ne tretira, nestabilnost ramena može dovesti do razvoja artroze.

Kako dolazi do nestabilnosti ramena?

Zglobna čašica lopatice (udubljeno zglobno tijelo) je plitka i relativno mala u odnosu na glavu nadlaktične kosti. Takva građa omogućuje veliku pokretljivost, ali istovremeno čini zglob nestabilnim i podložnim dislokacijama. Do nestabilnosti ramena najčešće dolazi nakon dislokacije uzrokovane ozljedom (padom na opruženu ruku u vanjskoj rotaciji ili direktnim udarcem u rame). Prilikom dislokacije dolazi do istezanja ligamenata i labruma (u nekim slučajevima i do njihova pucanja). Istegnuti ligamenti su preslabi da bi zadržali glavu nadlaktične kosti unutar zglobne čašice lopatice tijekom pojedinih pokreta, posljedica je veća opasnost od ponovljene dislokacije. Drugi je uzrok postepeno istezanje i slabljenje zglobne kapsule. Slabljenje zglobne kapsule uzrokovano je provedbom ponavljane aktivnosti zamahivanja rukom, bacanja ili podizanje ruke iznad glave (npr. sportovi: bacačke discipline u atletici, košarka, plivanje, odbojka, tenis,…). Uzrokom nestabilnosti mogu biti i urođene bolesti vezivnog tkiva zbog kojih su ligamenti pretjerano rastezljivi, što čini rameni zglob labavim i podložnim dislokaciji.

Koje su vrste nestabilnosti?

Ovisno o smjeru u kojem glava nadlaktične kosti izlazi iz zglobne čašice lopatice, razlikujemo: prednju, stražnju, donju i višesmjernu nestabilnost. Prednja nestabilnost je najčešća (u 95% slučajeva). S obzirom na težinu ozljede razlikujemo: luksaciju (dislokacija ili iščašenje) i subluksaciju (zglobna tijela se ne odvoje u potpunosti, glava nadlaktične kosti samo djelomično izađe iz glenoida te se potom vrati natrag). Nestabilnost ramena može biti traumatska (uzrokovana ozljedom) ili ne-traumatska (uzrokovana nekim drugim uzrokom). Ne-traumatska nestabilnost može biti voljna, odnosno pacijent može svjesno dislocirati rame (može ga svjesno „izbaciti“), ili nevoljna (npr. zbog rastegnute zglobne čahure).

Kako prepoznati nestabilnost ramena?

Dolazi do pojave habitualnih (ponovljenih) subluksacija i/ili luksacija zgloba, čak i za vrijeme normalnih dnevnih aktivnosti. Kod subluksacije ramena dolazi do pojave nagle boli i osjećaja labavosti i propadanja ramena. Kod dislokacije ramena javlja se oštra bol, deformacija ramena je jasno vidljiva (rame je „spljošteno“). Aktivno pomicanje ruke nije moguće, često nije moguće dlanom dotaknuti suprotno rame. Pokušaj pomicanja izaziva bol.

Što napraviti?

Nestabilnost ramena može se tretirati operativno ili neoperativno. Neoperativna metoda podrazumijeva rehabilitacijski program koji za cilj ima jačanje mišića rotatorne manžete i ostalih mišiće ramena pojasa, u svrhu povrata stabilnosti. Započinje se s metodama za smanjenje boi i upale (mirovanje, led i protuupalni lijekovi). Kada bol i upala splasnu, pristupa se vježbama za povrat opsega pokreta (vježbe mobilnosti ramena obruča). Slijede vježbe jakosti mišića rotatorne manžete i ostalih mišića ramena obruča (deltoidni mišić, stabilizatori lopatice,..). Zadnji su korak proprioceptivne vježbe koje služe za povećanje kontrole i svjesnosti pokreta. Svrha vježbi jakosti, i proprioceptivnih vježbi, jest povećanje stabilnosti ramena zgloba, kao i prevencija nastanka budućih dislokacija. Također, pacijent će biti podučen o položajima i aktivnostima koje povećavaju rizik od ponovljene dislokacije, odnosno o kretnjama koje trebaju izbjegavati. Trajanje programa je različito za pojedine pacijente, u prosjeku traje od 6 do 8 tjedana.

Rehabilitacijski programa nakon operacije nešto je kompleksniji i dugotrajniji. Ovisno o vrsti operacija, potreban je rehabilitacijski program u trajanju od 2 do 4 mjeseca. Potpuni oporavak može se očekivati nakon 6 mjeseci.

Kako vam Motus Melior može pomoći?

Stručni tim Motus Melior sportskog i rehabilitacijskog centra pristupa konzervativnom rješavanju mišićno-koštanih ozljeda i bolnih stanja na holistički način, integrirajući pritom informacije prikupljene specijalističkim pregledom, slikovnom dijagnostikom, funkcionalnim statusom te analizom opterećenja. Temeljem tih informacija,  određuje se individualna terapija koja upotpunjuje ili zamjenjuje standardni pristup rješavanju ovog problema kroz integraciju manualne terapije, kineziterapije, ergonomskih rješenja i edukacije klijenta. Navedeni pristup rezultira bržim i dugoročnijim rješenjem klijentove ozljede i /ili bolnog stanja.