Osteoartritis šake

Što je osteoartritis?

Osteoartritis (OA) je bolest koja napada zglobove. Najčešća je vrsta artritisa (upale zglobova), a naziva se još i degenerativni artritis. Nastaje zbog trošenja i propadanja zglobne hrskavice. Bolest se razvija postepeno kroz više godina.

Koji dio šake je zahvaćen?

Šaka i ručni zglob su građeni od ukupno 29 kostiju i 36 zglobova, što im omogućava veliku pokretljivost. Šaka je građena od 8 kostiju zapešća (karpalnih kostiju) koje čine „bazu“ šake, raspoređene su u dva reda. Na kosti zapešća se nadovezuju metakarpalne kosti (čine bazu prstiju), a na njih kosti prstiju (falange). Karpalne kosti su međusobno povezane u malim zglobovima, svaka kost čini zaseban zglob s kosti do sebe. Unutar zglobova, na površini kostiju, nalazi se zglobna hrskavica. Zglobna hrskavica je glatko tkivo koje prekriva krajeve kostiju u zglobu. Ona štiti krajeve kosti tako da smanjuje trenje koje nastaje prilikom pokreta, te apsorbira opterećenje. Oštećenje zglobne hrskavice, nakon nekog vremena, uzrokuje razvoj OA šake.

Kako dolazi do razvoja OA šake?

OA nastaje zbog degeneracije zglobne hrskavice. Degeneracija se odnosi na postepeno trošenje i propadanje zglobne hrskavice. Cijeli proces je spor, a bolest se razvija postepeno kroz više godina. OA šake najčešće nastaje zbog mehaničkog trošenja zgloba (zglobne hrskavice) tijekom uporabe. Ozljede šake (prijelomi, iščašenja, udarci,…) mogu uzrokovati oštećenja zglobne hrskavice te mijenjaju način na koji šaka funkcionira prilikom pokreta. Te promjene, kroz više godina, stvaraju dodatno opterećenje na zglobnu hrskavicu. Ona se zbog toga sve više i brže troši, te postepeno propada. Jednom kada je oštećena, zglobna hrskavica se više ne može obnoviti. Kada zglobna hrskavica propadne, kosti ostaju bez zaštite te se trljaju jedna o drugu prilikom pokreta. Trljanje kostiju postepeno deformira i oštećuje njihove krajeve. Posljedica je stvaranje osteofita (ili koštanih izraslina) na rubovima kostiju. Osteofiti uzrokuju pojavu boli i ograničenost pokreta u zglobu. Zglobovi šake se postepeno sve više oštećuju, odnosno dolazi do razvoja OA. OA može biti i idiopatske prirode, što znači da uzrok nastanka nije poznat.

Kako prepoznati OA šake?

Bolest se razvija polako, simptomi napreduju od slabijih prema jačima. Prvi simptomi uključuju pojavu boli i ukočenosti. U početku, bol se javlja samo prilikom aktivnosti. Bol se smiruje za vrijeme provedbe aktivnosti, ali nakon odmora od nekoliko minuta postaje još izraženija. Kasnije je prisutna cijelo vrijeme. Bol i ukočenost su često prisutne u noći i ujutro. Šaka često otiče. Zbog pojave osteofita, dolazi do ograničenosti pokreta, te do pojave krepitacija (zvukova „škljocanja“ ili „preskakivanja“ prilikom pomicanja šake). Posljedica je otežano obavljanje svakodnevnih aktivnosti, šaka je ukočena, a određeni pokreti izrazito bolni.

Što napraviti?

Bolest je, nažalost, neizlječiva. Može se utjecati na smanjenje njene progresije, kao i na ublažavanje simptoma. Rehabilitacijski program se fokusira na smanjenje boli i upale (primjena protuupalnih lijekova, leda i mirovanje). Potrebno je smanjiti aktivnosti koje uključuju učestale pokrete šake. Kada bol i otok splasnu, započinje se s kineziterapijskim vježbama. Cilj je, što je moguće ranije, smanjiti simptome i povratiti i održati maksimalnu funkcionalnost zgloba i okolnih mekih tkiva. Vježbe pomažu pri smanjenju boli, povećanju opseg pokreta, povećanju jakost i izdržljivost, te smanjenju ukočenost zgloba. Primjenjuju se vježbe istezanja i vježbe jakosti. Rehabilitacijski program u prosjeku traje od 4 do 6 tjedana, ali vježbe je potrebno provoditi samostalno kod kuće i nakon završetka rehabilitacijskog programa. Ako neoperativna metoda liječenja nije učinkovita, a simptomi se i dalje pogoršavaju, pacijente se upućuje na operaciju.

Kako vam Motus Melior tim može pomoći?

Stručni tim Motus Melior sportskog i rehabilitacijskog centra pristupa konzervativnom rješavanju mišićno-koštanih ozljeda i bolnih stanja na holistički način, integrirajući pritom informacije prikupljene specijalističkim pregledom, slikovnom dijagnostikom, funkcionalnim statusom te analizom opterećenja. Temeljem tih informacija,  određuje se individualna terapija koja upotpunjuje ili zamjenjuje standardni pristup rješavanju ovog problema kroz integraciju manualne terapije, kineziterapije, ergonomskih rješenja i edukacije klijenta. Navedeni pristup rezultira bržim i dugoročnijim rješenjem klijentove ozljede i /ili bolnog stanja.