Osteohondritis disekans talusa

Što je osteohondritis disekans?

Osteohondritis disekans (OCD) je bolest kod koje dolazi do prekida dotoka krvi u rubne dijelove kosti. Zbog gubitka dotoka krvi, taj dio kosti odumire. Oštećeni dio kosti puca i odlama se unutar zgloba. Takvo odumiranje koštanih stanica naziva se avaskularna nekroza (avaskularni= bez krvi, nekroza= odumiranje tkiva, smrt). OCD u većini slučajeva dovodi do oštećenja zglobne hrskavice i razvoja osteoartritisa kasnije u životu.

Što je talus?

Talus ili kost gležnja je malena, kockasta kost stopala. Talus se uzglobljuje s kostima potkoljenice (tibijom i fibulom) u gornjem zglobu gležnja, te s kalkaneusom (petna kost) i navikularnom kosti (čunjasta kost) stopala u donjem zglobu gležnja.

Što je OCD talusa?

OCD zahvaća zglobnu hrskavicu i subhondralnu kost. Zglobna hrskavica je glatko i elastično tkivo koje štiti površinu kostiju od oštećenja, te apsorbira opterećenje prilikom pokreta. Uloga zglobne hrskavice jest omogućiti glatko klizanje rubova kostiju jedne o drugu u zglobu, te smanjiti trenje i pritisak između njihovih rubova prilikom pokreta. Nalazi se na rubovima kostiju unutar zgloba. Subhondralna kost je dio kosti koji se nalazi neposredno ispod zglobne hrskavice. Oštećenje subhondralne kosti uzrokuje prekid dotoka krvi u taj dio kosti, koji zbog toga postepeno odumire. Dijelovi odumrle kosti pucaju i odlamaju se. OCD predstavlja odlamanje mrtvog dijela kosti unutar zgloba (odvajanje subhondralne kosti i zglobne hrskavice).

Kako dolazi do razvoja OCD talusa?

Do razvoja OCD najčešće dolazi nakon ozljede gležnja i to nakon akutnih avulzivnih prijeloma. Avulzivni prijelomi su oni kod kojih dolazi do otkidanja (trganja) malih dijelova kosti od same koštane površine. Do ovakvih prijeloma najčešće dolazi uslijed težih iščašenja gležnja kada ligamenti ili tetive snažno i brzo povlače dio kosti za koji su pričvršćene odlamajući ga. Prilikom odlamanja dijela kosti dolazi i do pucanja krvnih žila koje tim dijelom prolaze. Segment kosti ostaje bez opskrbe krvlju pa postepeno odumire.

Kako prepoznati OCD talusa?

Simptomi se obično javljaju postepeno. Gležanj je otečen i bolan nakon iščašenja. Nema specifičnih simptoma koji bi ukazivali na avulzivni prijelom (simptomi su slični simptomima koji se javljaju kod uganuća gležnja). Kasnije, kada se uganuće zaliječi, gležanj i dalje često otiče, a osjećaj nelagode i boli prisutan je cijelo vrijeme. Može doći do „škripanja“ i osjećaja preskakivanja (krepitacije). Ako se odlomljeni dio kosti zaglavi između kostiju u zglobu, može doći do blokade i smanjenog opsega pokreta.

Što napraviti?

Tretman za OCD se razlikuje ovisno o vremenu kada je dijagnosticiran. Ako je OCD otkriven odmah nakon uganuća potrebno je imobilizirati gležanj na 6 tjedana kako bi kost zarasla. Nakon skidanja gipsa provode se kineziterapijske vježbe za povrat opsega pokreta gležnja i vježbe za jačanje mišića potkoljenice i stopala. Ako OCD nije odmah otkriven kost vjerojatno neće zarasti pravilno, te će nastaviti stvarati probleme. U takvim je slučajevima potrebna operacija. Nakon operacije je potrebno imobilizirati gležanj na 6 tjedana. Rehabilitacija započinje primjenom metoda za smanjenje boli i otoka (led, mirovanje, protuupalni lijekovi). Kada bol i otok splasnu, prelazi se na vježbe za povećanje opsega pokreta i jakosti. Započinje se s pasivnim vježbama istezanja, kasnije se uključuju aktivne vježbe. Postepeno se uključuju i vježbe za razvoj jakosti i snage mišića potkoljenice i stopala, te vježbe za povećanje kontrole i svjesnosti pokreta (proprioceptivne vježbe) i vježbe ravnoteže.

Kako vam Motus Melior može pomoći?

Stručni tim Motus Melior sportskog i rehabilitacijskog centra pristupa konzervativnom rješavanju mišićno-koštanih ozljeda i bolnih stanja na holistički način, integrirajući pritom informacije prikupljene specijalističkim pregledom, slikovnom dijagnostikom, funkcionalnim statusom te analizom opterećenja. Temeljem tih informacija,  određuje se individualna terapija koja upotpunjuje ili zamjenjuje standardni pristup rješavanju ovog problema kroz integraciju manualne terapije, kineziterapije, ergonomskih rješenja i edukacije klijenta. Navedeni pristup rezultira bržim i dugoročnijim rješenjem klijentove ozljede i /ili bolnog stanja.