Ozljede kolateralnih ligamenata koljena

Kako je građen zglob koljena?

Koljeno je složen zglob, uzglobljuje tri kosti: natkoljenična (femur), goljenična (tibia) kost i iver (patela). Kosti su međusobno povezane pomoću ligamenata. Ligamenti su snopovi čvrstog i elastičnog tkiva koje povezuje i stabilizira krajeve kostiju u zglobu. Ligamenti stabiliziraju i kontroliraju pokrete koljena, ako dođe do njihova pucanja koljeno gubi na stabilnosti i javlja se bol. Postoje dvije osnovne skupine ligamenta koji stabiliziraju zglob koljena. Kolateralni ligamenti se nalaze s vanjskih strana zgloba (medijalni i lateralni), te kontroliraju bočne kretnje u koljenu. Križni ligamenti (prednji i stražnji) se nalaze unutar samog zgloba, te kontroliraju kretnje prema naprijed i natrag u koljenu.

Koja je uloga kolateralnih ligamenata?

Postoje dva kolateralna ligamenta u koljenu, medijalni kolateralni ligament (MCL) i lateralni kolateralni ligament (LCL). Nalaze se s vanjskih strana koljena. MCL se nalazi s unutarnje strane koljena (bliže drugom koljenu), a LCL s druge, vanjske strane koljena. MCL i LCL kontroliraju bočne kretnje koljena, te u kombinaciji sa stražnjim križnim ligamentom kontroliraju kretnje tibije prema natrag u odnosu na femur (sprječavaju stražnju translaciju tibije).

Kako dolazi do ozljede MCL-a i LCL-a?

Može doći do istegnuća, djelomičnog ili potpunog puknuća MCL-a ili LCL-a. Ligamenti mogu puknuti na sredini ili kod pripajanja za kost. Do ozljede MCL ili LCL najčešće dolazi uslijed djelovanja sile na bočne strane koljena, bilo da se radi o izravnom udarcu ili padu. Ozljede ovih ligamenata su česte u sportovima kao što su nogomet ili skijanje. Udarac u vanjsku stranu koljena dovodi do ozljede MCL-a, ali i učestale aktivnosti rotacije potkoljenice (npr. u plivanju). Udarac u unutarnju stranu koljena, odnosno prilikom guranja koljena prema van od drugog koljena, dovodi do ozljede LCL-a. Pretjerano ispružanje (hiperekstenzija) koljena može biti uzrokom ozljede LCL-a. Prilikom ozljede koljena najčešće dolazi do kombiniranih ozljeda MCL-a i prednjeg križnog ligamenta. MCL se u pravilu ozljeđuje češće nego LCL.

Kako prepoznati ozljede MCL-a ili LCL-a?

Obično dolazi do otoka i krvarenja unutar koljena, jer udarac dovoljno snažan da ošteti MCL ili LCL uzrokuje znatna oštećenja okolnih mekih tkiva u koljenu. Koljeno postaje kruto i bolno. Bol se pojačava prilikom oslanjanja na nogu. Javlja se osjećaj nestabilnosti koljena, te nesigurnosti prilikom kretanja.

Što napraviti?

Program fizikalne terapije ključan je u oporavku od ozljede kolateralnih ligamenata. Cilj je vratiti snagu i stabilnost zgloba koljena. Započinje se metodama za smanjenje boli i upale (led, mirovanje, protuupalni lijekovi). Na početku programa se pasivnim istezanjem nastoji povratiti opseg pokreta (vođen od strane terapeuta), dodaju se izometrične vježbe (statičke vježbe) jakosti mišića prednje strane natkoljenice (vježbe za kvadriceps), a u progresiji se dodaju i aktivne vježbe jačanja. U terapiji se primjenjuju i vježbe kontinuiranog pasivnog pokreta na posebnim uređajima (CPM), takvo vježbanje smanjuje rizik od daljnjeg oštećivanja ili prenaprezanja ozlijeđenog zgloba, te se povećava osjećaj stabilnosti. Trajanje programa fizikalne terapije ovisi o stupnju ozljede. Za blaža istegnuća to vrijeme iznosi 4 do 6 tjedana, kod djelomičnih ruptura do 2 mjeseca, a u slučaju potpunog puknuća i do 3 mjeseca. Operaciji se pristupa ako se fizikalnom terapijom ne uspije povratiti zadovoljavajuća stabilnost koljena. Povratak sportskim aktivnostima moguć je tek kada se povrati potpuni opseg pokreta i snaga zgloba koljena.

Kako vam Motus Melior može pomoći?

Stručni tim Motus Melior sportskog i rehabilitacijskog centra pristupa konzervativnom rješavanju mišićno-koštanih ozljeda i bolnih stanja na holistički način, integrirajući pritom informacije prikupljene specijalističkim pregledom, slikovnom dijagnostikom, funkcionalnim statusom te analizom opterećenja. Temeljem tih informacija,  određuje se individualna terapija koja upotpunjuje ili zamjenjuje standardni pristup rješavanju ovog problema kroz integraciju manualne terapije, kineziterapije, ergonomskih rješenja i edukacije klijenta. Navedeni pristup rezultira bržim i dugoročnijim rješenjem klijentove ozljede i /ili bolnog stanja.