Ozljede prednjeg križnog ligamenta

Kako je građen zglob koljena?

Koljeno je složen zglob, uzglobljuje tri kosti: natkoljenična (femur), goljenična (tibia) kost i iver (patela). Kosti su međusobno povezane pomoću ligamenata. Ligamenti su snopovi čvrstog i elastičnog tkiva koje povezuje i stabilizira krajeve kostiju. Ligamenti stabiliziraju i kontroliraju pokrete koljena, a ukoliko dođe do njihova pucanja, koljeno gubi na stabilnosti i javlja se bol. Postoje dvije osnovne skupine ligamenta koji stabiliziraju zglob koljena. Kolateralni ligamenti se nalaze s vanjskih strana zgloba (medijalni i lateralni), te kontroliraju bočne kretnje u koljenu. Križni ligamenti (prednji i stražnji) se nalaze unutar samog zgloba, te kontroliraju kretnje prema naprijed i natrag u koljenu.

Koja je uloga prednjeg križnog ligamenta (ACL)?

ACL povezuje stražnju stranu femura i prednju stranu tibije. ACL sprječava tibiju da se pomakne previše naprijed, u odnosu na femur, prilikom pokreta. Takvo pomicanje tibije prema naprijed naziva se prednja translacija tibije. ACL osigurava prednju stabilnost koljena, stabilizira i kontrolira pokrete koljena. Ukoliko dođe do njegova pucanja, koljeno postaje nestabilno.  ACL je potpuno istegnut (napet) kada je koljeno do kraja ispruženo i tada je u većoj opasnosti od ozljede.

Kako dolazi do ozljede ACL-a?

Može doći do istegnuća, djelomičnog ili potpunog puknuća ACL-a. Do ozljede ACL-a najčešće dolazi prilikom naglog zaustavljanja, brzih promjena smjera kretanja ili kod doskoka. Mehanizam ozljede je sličan u svim situacijama: doskok/zaustavljanje na puno stopalo, ispruženo koljeno i uspravan trup (ACL je kod takvog položaja tijela istegnut, jake sile koje se razvijaju prilikom ovakvih kretnji dodatno opterećuju i istežu ACL, te on puca). Najviše ozljeda ACL-a događa se u sportovima u kojima dominiraju brze promjene smjera kretanja, nagla zaustavljanja (usporavanja) ili doskoci (nogomet, skijanje, tenis, i sl.). U manjem broju slučajeva, uzrokom ozljede ACL-a može biti i izravan udarac s vanjske strane koljena dok osoba stoji na punom stopalu. Ozljedama ACL-a su podložnije žene (zbog razlika u građi zdjelice i jakosti natkoljeničnih mišića).

Kako prepoznati ozljedu ACL-a?

Pacijenti često čuju zvuk kidanja (praska) uslijed ozljede. Dolazi do pojave boli i otoka vrlo brzo nakon ozljede. Koljeno postaje nestabilno, javlja se osjećaj nesigurnosti prilikom kretanja i pokušaja promjene smjera kretanja. Bol i otok obično nestaju nakon 2 do 4 tjedna od ozljede, ali koljeno i dalje ostaje nestabilno. Ako se ne započne s liječenjem ozlijeđenog ACL-a, može doći do ozljeđivanja ostalih struktura koljena prilikom kretanja (menisci, ostali ligamenti, razvoj artritisa). Pozitivan Lachmannov test ukazuje na puknuće ACL-a (test prednje ladice).

Što napraviti?

Program fizikalne terapije ključan je u oporavku od ozljede ACL-a. Cilj je vratiti snagu i stabilnost zgloba koljena. Započinje se metodama za smanjenje boli i upale (led, mirovanje, protuupalni lijekovi). Na početku programa se pasivnim istezanjem nastoji povratiti opseg pokreta (vođen od strane terapeuta), dodaju se izometrične vježbe (statičke vježbe) jakosti mišića natkoljenice. U progresiji se preporučuju i izokinetičke vježbe na posebnim uređajima (dinamometrima). Takvom se vrstom vježbanja ubrzava jačanje mišića, te se povećava osjećaj stabilnosti zgloba. Program fizikalne terapije u prosijeku traje 6 do 8 tjedana. Rehabilitacija nakon operacije u prosijeku traje 4 do 6 mjeseci. Osobama koje se bave sportom ili su visoko tjelesno aktivne, preporučuje se operacija (rekonstrukcija ACL-a). Operaciji se pristupa i ako se fizikalnom terapijom ne uspije povratiti zadovoljavajuća stabilnost koljena.

Kako vam Motus Melior može pomoći?

Stručni tim Motus Melior sportskog i rehabilitacijskog centra pristupa konzervativnom rješavanju mišićno-koštanih ozljeda i bolnih stanja na holistički način, integrirajući pritom informacije prikupljene specijalističkim pregledom, slikovnom dijagnostikom, funkcionalnim statusom te analizom opterećenja. Temeljem tih informacija,  određuje se individualna terapija koja upotpunjuje ili zamjenjuje standardni pristup rješavanju ovog problema kroz integraciju manualne terapije, kineziterapije, ergonomskih rješenja i edukacije klijenta. Navedeni pristup rezultira bržim i dugoročnijim rješenjem klijentove ozljede i /ili bolnog stanja.