Patelarni tendonitis (skakačko koljeno)

Što je patela?

Patela (iver) je pomična kost koja se nalazi s prednje strane u zglobu koljena. Uzglobljuje se s bedrenom kosti u femoropatelarnom zglobu. Patela je učvršćena (obavijena) tetivom koja spaja kvadriceps (mišić prednje strane natkoljenice) s tibijom (kost potkoljenice). Tetiva kvadricepsa prelazi preko koljena obavijajući patelu. Sastoji se od dva dijela, gornji dio koji se spaja na patelu naziva se tetiva kvadricepsa, a donji, koji spaja patelu i tibiju, se naziva patelarna tetiva. Patela služi kao neka vrsta poluge koja pomaže kvadricepsu stvoriti veću silu prilikom pokreta (pojačava jakost kvadricepsa). Kvadriceps, tetive i patela zajedno čine mehanizam odgovoran za ispružanje koljena.

Što su tetive?

Tetive su elastična tkiva pomoću kojih su mišići pričvršćeni za kosti. Građene su od međusobno povezani snopova kolagenskih vlakana. Zbog svoje čvrstine i elastičnosti mogu podnijeti velike sile. Kako mišić „radi“ (kontrahira se), povlači tetivu za sobom te ona povlači kost za koju je pričvršćena i tako nastaje pokret.

Što je tendonitis?

Tendonitis je naziv za upalu tetive mišića. Zbog upale dolazi do pojave boli i osjetljivosti tetive. Patelarni tendonitis je sindrom prenaprezanja koji se odnosi na upalu tetive kvadricepsa i patelarne tetive. Naziva se još i skakačko koljeno. Čest je uzrok boli i ograničenosti pokreta u koljenu. Kronični tendonitis se naziva tendinoza. Kod tendinoze upala više nije prisutna, ali je već došlo do propadanja tetive i stvaranja ožiljkastog tkiva na tetivi, čime je njena fleksibilnost i funkcija smanjena.

Kako nastaje tendonitis koljena?

Tendonitis nastaje postepeno kroz duže vrijeme. Javlja se zbog oštećenja i trošenja tetive. Spada u sindrome prenaprezanja. Sindrom prenaprezanja odnosi se na postepeni razvoj oštećenja do kojih dolazi uslijed učestalog ponavljanja istih pokreta kroz duže vrijeme. Zbog ponavljanja istog pokreta, tetiva se nema vremena obnoviti jer je pod neprestanim opterećenjem (nastanak mikrotrauma). Kumulirani zamor vremenom dovodi do trošenja i propadanja tetive, te razvoja upale koja uzrokuje bol i osjetljivost. Najčešće se radi o pokretima koji su specifični za pojedine sportove (nogomet, trčanje, odbojka). Najčešće se razvija kod sportaša čiji se trening sastoji od trčanja, skokova, udaraca nogom, čučnjeva, i sl.. Pogreške u treningu, pretreniranost, kao i neadekvatna obuća pridonose razvoju ove bolesti. Nedovoljna fleksibilnost, neravnomjerna raspodjela snage mišića natkoljenica, prekomjerna tjelesna težina ili deformiteti koljena („X“ ili „O“ noge), također su rizični čimbenici za razvoj tendonitisa.

Kako prepoznati tendonitis koljena?

Postepeno se javlja duboka i oštra bol neposredno ispod patele. Bol se obično pojačava prilikom pomicanja koljena, osobito kod pokušaja podizanja iz čučnja. Koljeno je osjetljivo na dodir i može oticati. Simptomi se obično smiruju, odnosno bol nestaje, mirovanjem.

Što napraviti?

U većini slučajeva tendonitis se tretira neoperativno. Operaciji se pristupa samo ako fizikalna terapija ne daje željene rezultate ili ako uz tendonitis postoje i neka druga oštećenja u koljenu. Dok je prisutna bol i/ili otok, potrebno je mirovati. Nije preporučljiva nikakva aktivnost koja uključuje skokove, čučnjeve ili trčanja. Jednako kako i odmor, za oporavak je ključna fizikalna terapija. Prvi je korak smanjenje boli i upale (mirovanje, led, protuupalni lijekovi). Sijedeći su korak vježbe za povrat opsega pokreta, jačanje, vježbe koordinacije te vježbe za povrat proprioceptivne kontrole pokreta u koljenu zglobu. Terapija započinje vježbama istezanja. Slijede statične vježbe za jačanje mišića natkoljenice i prednje strane potkoljenice. U terapiji se koriste ekscentrične vježbe jakosti. Kod tih vježbi mišić se produljuje, odnosno polazište i hvatište mišića se udaljavaju. Tijekom izvođenja ekscentričnih vježbi rade se vrlo polagane kretnje koje se mogu provoditi i uz bolnost u koljenu, koja ne smije biti tolika da onemogućuje izvođenje vježbi. Postepeno se dodaju i dinamičke vježbe jakosti i koordinacije. Vježbe je poželjno raditi i kod kuće. Oporavak se očekuje nakon 4 do 6 tjedana tretmana. Kod težih slučajeva tendonitisa povratak sportskim aktivnostima je moguć, u prosijeku, nakon 4 mjeseca. Rehabilitacija nakon operacije se provodi prema istim principima, ali je nešto kompleksnija i dugotrajnija, u prosijeku traje 8 do 12 tjedana, a potpuni oporavak se očekuje za 5 do 6 mjeseci.

Kako vam Motus Melior može pomoći?

Stručni tim Motus Melior sportskog i rehabilitacijskog centra pristupa konzervativnom rješavanju mišićno-koštanih ozljeda i bolnih stanja na holistički način, integrirajući pritom informacije prikupljene specijalističkim pregledom, slikovnom dijagnostikom, funkcionalnim statusom te analizom opterećenja. Temeljem tih informacija,  određuje se individualna terapija koja upotpunjuje ili zamjenjuje standardni pristup rješavanju ovog problema kroz integraciju manualne terapije, kineziterapije, ergonomskih rješenja i edukacije klijenta. Navedeni pristup rezultira bržim i dugoročnijim rješenjem klijentove ozljede i /ili bolnog stanja.