Prijelom nadlaktice u odraslih

Što je nadlaktična kost?

Nadlaktična kost (humerus) treća je kost po veličini i jakosti u našem tijelu. Proteže se od ramenog zgloba do zgloba lakta. Nadlaktična kost mora biti dovoljno jaka da podnese teret prilikom podizanja, guranja ili vučenja predmeta, te prilikom opiranja o predmete. Nadlaktična kost je važna jer bez nje ne bismo bili u stanju upravljati niti koristiti ostatak ruke. Građena je od glave humerusa (uzglobljuje se u ramenu), vrata, tijela i distalnog dijela kosti (uzglobljuje se u laktu).

Zašto dolazi do prijeloma nadlaktične kosti?

Prijelom predstavlja potpuni prekid kontinuiteta kosti. Do prijeloma kosti dolazi uslijed djelovanja sila savijanja, kompresije ili uvijanja na kost.

Pošto je nadlaktična kost iznimno čvrsta i jaka, nije ju baš lako prelomiti (za to je potrebna velika sila). Prijelom nadlaktične kosti najčešće je uzrokovan padom na ispruženu ruku uslijed kojeg dolazi do stvaranja sile savijanja na nadlaktičnu kost. Prijelomi zbog udarca su rijetki (prisutni su kod, primjerice, automobilskih nesreća). Do prijeloma može doći i ako je kost oslabljena zbog neke bolesti ili upalnog procesa.

Kako puca nadlaktična kost?

Prijelom se najčešće događa zbog pada na opruženu ruku. Nadlaktična kost može puknuti na bilo kojem mjestu, ali najčešće se prijelom događa na području vrata i oko sredine tijela nadlaktične kosti. Kost puca poprečno (kod pada na opruženu ruku) ili koso (kod pada s visine ili kod uvijanja ruke) po svojoj širini. Zbog velike količine mišića i okolnih tkiva koja okružuju nadlaktičnu kost, otvoreni prijelomi su rijetki.

Kod prijeloma postoji opasnost od ozljede okolnih tkiva. Oštri rubovi prelomljene kosti mogu lako oštetiti okolne mišiće, živce ili krvne žile.

Koje su rizične situacije uslijed kojih dolazi do prijeloma?

Povećani rizik od prijeloma imaju starije osobe koje pate od osteoporoze. Zbog smanjene koštane gustoće i najmanji pad može biti rizičan. Rak kostiju također povećava rizik od prijeloma.

Kako prepoznati prijelom nadlaktične kosti?

Najprije se javlja intenzivna bol neposredno nakon nesreće. Bol se pojačava prilikom pokušaja pokretanja ruke ili prilikom pasivnog pokretanja ruke. Prijelom nadlaktice ometa normalno funkcioniranje ruke, odnosno pomicanje ruke niže od prijeloma više nije moguće. Nakon prijeloma više nije moguće podići ili rotirati ruku. Također, mogu se uočiti deformacije nadlaktice na mjestu prijeloma. Ako se radi o otvorenom prijelomu, kost je moguće vidjeti kada probije kožu. Utrnulost i potpuna nemogućnost pokretanja ruke javit će se ako je došlo do ozljede živca (pacijent ne može ispružiti zapešće niti prste što upućuje na prekid radijalnog živca). Ako su ozlijeđene krvne žile ruka može postati hladna, a puls neće biti prisutan.

Što napraviti?

Neposredno nakon nesreće ruku treba imobilizirati tako da se savine u laktu, nasloni uz trup i poveže zavojem oko trupa. Potrebno je držati ruku što je moguće mirnije do dolaska u bolnicu. Liječnici će potom, uz anestetik, reponirati (namjestiti) kost, te će imobilizirati ruku pomoću ortoze (na period od 6 ili više tjedana). Ako se radi o otvorenom prijelomu ili višestrukom prijelomu biti će potrebna operacija kako bi se kost pravilno namjestila. Operacija je potrebna i ako liječnik procijeni da kost neće zarasti pravilno ako se reponira bez operacije.

Koje su potencijalne komplikacije?

Najčešće komplikacije vezane uz prijelom nadlaktične kosti su: krivo srastanje kosti (malunion)- ako kost krivo zaraste dolazi do smanjenog opsega pokreta; ne srastanje kosti (nonunion)- kost ne zarasta nakon što je bila namještena; infekcije- česte kod otvorenih prijeloma; ozljede živaca. Ozljede živaca su rijetke, ali kada se dogode najčešće se radi o radijalnom živcu.

Što napraviti nakon skidanja ortoze?

Poželjno je raditi rehabilitacijske vježbe još i za vrijeme nošenja ortoze. Dok je ruka u ortozi moguće je vršiti pokrete šakom i vratom kako bi se održao normalni opseg pokreta. Također, moguće je raditi i vježbe suprotnim, zdravim, udom. Dokazano je da kada vježbamo i poboljšavamo funkcionalnost jedne strane tijela, djelomično ćemo utjecati i na poboljšanje druge. Također, poželjno je održavati i aerobne sposobnosti (fitnes) svakodnevnim hodanjem ili radom na bicikl ergometru, te sličnim aktivnostima.

Nakon skidanja ortoze treba započeti s rehabilitacijskim programom. Neposredno nakon skidanja ortoze bol će još uvijek biti prisutna. Prvi je korak rehabilitacijskog procesa smanjenje i otklanjanje boli (primjena leda, masaže, vježbi istezanja i opuštanja). Sljedeći je korak povrat potpunog opsega pokreta kroz vježbe istezanja i rastezanja, po potrebi fizioterapeut će manualnom terapijom mobilizirati zglobove. Slijede rehabilitacijske vježbe jačanja i koordinacijske vježbe za zapešće, lakat, rame i mišiće cijele ruke. Zadnji su korak vježbe za razvoj izdržljivosti te proprioceptivne vježbe.

Cijeli proces rehabilitacije u prosijeku traje između 3 i 6 mjeseci do potpunog povrata funkcije. Iako se procjenjuje kako će kost u potpunosti zarasti tek za 6 do 12 mjeseci nakon rehabilitacije.

Kako vam Motus Melior može pomoći?

Stručni tim Motus Melior sportskog i rehabilitacijskog centra pristupa konzervativnom rješavanju mišićno-koštanih ozljeda i bolnih stanja na holistički način, integrirajući pritom informacije prikupljene specijalističkim pregledom, slikovnom dijagnostikom, funkcionalnim statusom te analizom opterećenja. Temeljem tih informacija,  određuje se individualna terapija koja upotpunjuje ili zamjenjuje standardni pristup rješavanju ovog problema kroz integraciju manualne terapije, kineziterapije, ergonomskih rješenja i edukacije klijenta. Navedeni pristup rezultira bržim i dugoročnijim rješenjem klijentove ozljede i /ili bolnog stanja.