Prijelomi zgloba šake

Što je zglob šake?

Zglob šake je zglob kojeg čine kosti podlaktice (palčana i lakatna kost) i kosti zapešća (karpalne kosti). Kostiju zapešća ukupno ima 8, raspoređene su u dva reda i čine „bazu“ šake. Na kosti zapešća se nadovezuju metakarpalne kosti (čine bazu prstiju), a na njih kosti prstiju (falange). Radiokarpalni zglob je zglob između radiusa (palčane kosti) i karpalnih kostiju. Distalni radioulnarni zglob je zglob između palčane (radiusa) i lakatne (ulne) kosti. Zglobove učvršćuju ligamenti. Ligamenti su čvrsta tkiva koja povezuju i stabiliziraju kosti u zglobu. Zglob šake je iznimno bitan za normalno obavljanje svakodnevnih aktivnosti (podizanje, prenošenje, hvatanje,…). Omogućava pokrete savijanja i ispružanja šake, te radijalne i ulnarne devijacije (odmicanje šake u lijevo/desno).

Kako dolazi do prijeloma zgloba šake?

Najčešći mehanizam prijeloma jest pad na opruženu ruku. Postoji mnogo tipova i načina na koje se kosti mogu prelomiti u zglobu. Najčešće se radi o „Colles“ prijelomu, odnosno o prijelomu kraja palčane kosti u neposrednoj blizini zgloba (prelomljeni dio kosti strši prema gore). Prijelom može biti jednostruk (kost puca na jednom mjestu) ili višestruk (kost puca na više mjesta). Također, može doći do avulzivnog prijeloma (kada tetiva mišića iščupa dio kosti za koji je pričvršćena). Prijelomi zapešća su česti u starijih osoba koje pate od osteoporoze. Kod prijeloma može doći i do ozljede okolnih tkiva. Stradati mogu okolni mišići, živci i krvne žile, ligamenti ili tetive. Te ozljede mogu dovesti do brojnih drugih komplikacija (s cirkulacijom, živčanom kontrolom šake, osjetima, …).

Kako prepoznati prijelom zgloba šake?

Neposredno nakon pada javlja se iznenadna i jaka bol u području zgloba. Zglob postaje osjetljiv i bolan na dodir. Bol se pojačava prilikom pokušaja pomicanja šake. Zglob brzo otiče te se javljaju modrice. Zglob je vidljivo deformiran, šaka visi. Ako je došlo do ozljede živaca ili tetiva, javlja se utrnulost i smanjene pokretljivosti prstiju. Bol i otok će biti prisutni i narednih nekoliko dana nakon ozljede.

Koje su potencijalne posljedice?

Liječenje je prilično dugotrajno, a ponekad ne dolazi do zacjeljenja. Prijelom, u velikom broju slučajeva, ostavlja trajne posljedice u vidu smanjene funkcionalnosti šake (slabost šake, dugotrajna tupa bol i nepotpuni opseg pokreta).

Što napraviti?

Potrebno je držati ruku što je moguće mirnije do dolaska u bolnicu. Liječnici će reponirati (namjestiti) slomljenu kost, te imobilizirati ruku pomoću gipsa (na period od 6 tjedana). Operacija će biti potrebna ovisno o procijeni liječnika.

Što nakon skidanja gipsa?

Poželjno je provoditi rehabilitacijske vježbe još  za vrijeme nošenja gipsa kako bi se očuvao opseg pokreta. Ovisno o tipu i lokaciji prijeloma, moguće je vršiti kontrolirane pokrete prstima i ramenom (dok je ruka još u gipsu). Također, moguće je raditi i vježbe suprotnim, zdravim, udom. Dokazano je kako dok vježbamo, poboljšavamo funkcionalnost jedne strane tijela, a djelomično utječemo i na poboljšanje druge. Nakon skidanja gipsa treba započeti s rehabilitacijskim programom. Bol će još uvijek biti prisutna. Prvi korak rehabilitacijskog programa jest smanjenje i otklanjanje boli i otoka (primjena leda, masaže, vježbi istezanja i opuštanja). Sljedeći je korak povrat potpunog opsega pokreta vježbama istezanja, po potrebi fizioterapeut će manualnom tehnikom mobilizirati zglob. Slijede kineziterapijske vježbe jačanja i koordinacijske vježbe za zglob šake, lakat, te rame. Zadnji su korak vježbe za razvoj izdržljivosti, te proprioceptivne vježbe za poboljšanje kontrole i svjesnosti pokreta. Povrat funkcije očekuje se nakon 3 mjeseca rehabilitacijskog programa. Potpuna funkcionalnost zgloba, međutim, postiže se u periodu od 18 mjeseci nakon prijeloma.

Kako vam Motus Melior može pomoći?

Stručni tim Motus Melior sportskog i rehabilitacijskog centra pristupa konzervativnom rješavanju mišićno-koštanih ozljeda i bolnih stanja na holistički način, integrirajući pritom informacije prikupljene specijalističkim pregledom, slikovnom dijagnostikom, funkcionalnim statusom te analizom opterećenja. Temeljem tih informacija,  određuje se individualna terapija koja upotpunjuje ili zamjenjuje standardni pristup rješavanju ovog problema kroz integraciju manualne terapije, kineziterapije, ergonomskih rješenja i edukacije klijenta. Navedeni pristup rezultira bržim i dugoročnijim rješenjem klijentove ozljede i /ili bolnog stanja.