Rekonstrukcija prednjeg križnog ligamenta

Što je prednji križni ligament (acl)?

Ligamenti su snopovi čvrstog i elastičnog tkiva koje povezuje i stabilizira krajeve kostiju u zglobu. Ligamenti stabiliziraju i kontroliraju pokrete koljena, ako dođe do njihova pucanja koljeno gubi na stabilnosti i javlja se bol. Postoje dvije osnovne skupine ligamenta koji stabiliziraju zglob koljena. Kolateralni ligamenti se nalaze s vanjske strana zgloba (medijalni i lateralni) te kontroliraju bočne kretnje u koljenu. Križni ligamenti (prednji i stražnji) se nalaze unutar samog zgloba te kontroliraju kretnje prema naprijed i natrag u koljenu.

Koja je uloga prednjeg križnog ligamenta (ACL-a)?

ACL povezuje stražnju stranu femura (bedrena kost) i prednju stranu tibije (kost potkoljenice). ACL sprječava tibiju da se pomakne previše naprijed, u odnosu na femur, prilikom pokreta. Takvo pomicanje tibije prema naprijed naziva se prednja translacija tibije. ACL osigurava prednju stabilnost koljena, stabilizira i kontrolira pokrete koljena te ako dođe do njegova pucanja, koljeno postaje nestabilno. ACL je potpuno istegnut (napet) kada je koljeno do kraja ispruženo i tada je u većoj opasnosti od ozljede i pucanja.

Što je rekonstrukcija ACL-a?

Rekonstrukcija ACL-a je operacija kojom se na mjesto ozlijeđenog ligamenta ugrađuje transplantant (dio tetive pojedinih mišića- hamstrings, patelarna tetiva) kako bi se nadomjestio ozlijeđeni ligament i njegova funkcija. Glavni je cilj vratiti stabilnost koljena, odnosno spriječiti prednju translaciju tibije. Tetive su čvrsta i elastična tkiva koja vezuju mišiće za kosti.

Koje su vrste operacije?

Postoji mnogo različitih tipova operacije i transplantanata koji se koriste. Najčešće se primjenjuju dvije vrste transplantanata: ugradnja dijela tetive hamstringsa ili dijela patelarne tetive. Hamstrings je naziv za skupinu mišića stražnje strane natkoljenice čije se tetive vežu za bočne strane potkoljenice, točno ispod koljena. Kao transplantant se koristi dio tetive koja prolazi unutarnjom stranom koljena. Patelarna tetiva povezuje donji dio patele (ivera) i tibiju (kost potkoljenice).

Kako izgleda operacija?

Operacija se obično izvodi artroskopijom. Artroskopija je vrsta operacije kod koje se u koljeno ulazi kroz malene rezove pomoću cjevčice za koji je pričvršćena kamera, te pomoću ostalih instrumenata potrebnih za operaciju bez otvaranja koljena. Kirurg uzima transplantant (dio tetive), te ga presavija 3 ili 4 puta kako bi mu se povećala čvrstoća. Ostaci ozlijeđenog ACL-a se odstranjuju iz koljena, te se na njihovo mjesto postavlja transplantant.

Što nakon operacije?

Nakon operacije slijedi rehabilitacijski proces kojemu je cilj povrat funkcije operiranog koljena. Pacijentima se preporučuje korištenje štaka 2 do 4 tjedna nakon operacije kako ne bi prerano i previše opteretili operirano koljeno. Neposredno nakon operacije vježbe se provode na CPM uređajima. Noga se fiksira za uređaj koji onda kontinuirano i uvijek jednakom brzinom savija i pruža koljeno. Ovaj uređaj pruža siguran način vježbanja kojim se smanjuje ukočenost i bol u koljenu. Terapija započinje izometričnim vježbama jakosti za mišiće koji okružuju koljeno. Izometrične vježbe se još nazivaju i statične vježbe (izdržaji, kod tih vježbi nema pomaka u zglobu). U nastavku tretmana koriste se razne vježbe istezanja i jačanja, kao i proprioceptivne vježbe, vježbe ravnoteže i neuromuskularni trening za povrat jakosti i kontrole mišića koji okružuju koljeno, a time i povrat kontrole i stabilnosti samog koljena. Rehabilitacija u prosijeku traje 4 do 6 mjeseci.

Kako vam Motus Melior može pomoći?

Stručni tim Motus Melior sportskog i rehabilitacijskog centra pristupa konzervativnom rješavanju mišićno-koštanih ozljeda i bolnih stanja na holistički način, integrirajući pritom informacije prikupljene specijalističkim pregledom, slikovnom dijagnostikom, funkcionalnim statusom te analizom opterećenja. Temeljem tih informacija,  određuje se individualna terapija koja upotpunjuje ili zamjenjuje standardni pristup rješavanju ovog problema kroz integraciju manualne terapije, kineziterapije, ergonomskih rješenja i edukacije klijenta. Navedeni pristup rezultira bržim i dugoročnijim rješenjem klijentove ozljede i /ili bolnog stanja.