Ruptura bicepsa

Što je biceps?

Biceps brachii ili dvoglavi mišić nadlaktice. Biceps se proteže od ramena do lakta i građen je od dvije glave (kratka i duga glava bicepsa). Mišić su tetivama pričvršćeni za kosti. Tetive su zapravo međusobno povezani snopovi kolagenskih vlakana, iznimno čvrste i elastične. Duga glava bicepsa pričvršćena je proksimalnom tetivom za lopaticu neposredno iznad zglobne čašice lopatice (mjesto u kojem se uzglobljuju nadlaktična kost i lopatica). Kratka glava bicepsa pričvršćena je distalnom tetivom za koštanu izbočinu na lopatici- kljunasti nastavak. Kada se mišić skraćuje(kontrahira), za sobom povlači i tetivu koja povlači kost za koju je pričvršćena te tako pokreće  kost (stvara pokret dijela tijela). Biceps omogućava pokrete savijanja ruke u zglobu lakta, podizanja ruke i rotaciju podlaktice prema van.

Što je ruptura?

Ruptura predstavlja prekid ili pucanje mišića ili tetive. Ruptura može biti parcijalna (djelomična) ili ruptura completa (potpuna). Kod djelomične ruptura dolazi do pucanja samo dijela tetivnih vlakana, a kod potpune rupture dolazi do pucanja svih vlakana tetive, odnosno do njenog potpunog odvajanja.  Ruptura bicepsa najčešće se odnosi na pucanje tetive bicepsa. Najčešće se radi o rupturi tetive duge glave bicepsa. Ruptura tetive kratke glave bicepsa ili rupture tetiva obje glave su rijetke.

Kako dolazi do rupture bicepsa?

Ruptura bicepsa najčešće se dešava uslijed ozlijede ili prenaprezanja. Ruptura se najčešće dešava uslijed pada na ispruženu ruku ili prilikom podizanja velikog tereta (npr. podizanje utega). Prenaprezanje se odnosi na postepeno „trošenje“ tetive bicepsa. Tetiva se vremenom troši i propada te sve više popušta i u konačnici puca. Kod prenaprezanja ne pati samo tetiva duge glave bicepsa, često se javljaju i ostali problemi s ramenom (tendinoze, sindrom sraza ramena, ozljede tetiva rotatorne manžete,…).

Koji su rizični čimbenici nastanka rupture?

Osobe srednje i starije životne dobi (40-60 godina) izložene su većem riziku od rupture bicepsa, posebice ako već imaju problema s ramenom. Također ranija oboljenja ili oštećenja ramena povećavaju rizik od rupture bicepsa (npr. sindrom sraza ramena, tendinoze, artroze,…). Podizanje tereta iznad glave, kao i sportovi u kojima se vrše pokreti rukama iznad razine ramena te pokreti u ramenu koji se iznova dugotrajno ponavljaju (plivanje, tenis,košarka, rukomet, odbojka,..), povećavaju rizik od nastanka ove povrede.

Kako prepoznati rupturu bicepsa?

Kod rupture dolazi do pojave nagle i intenzivne boli u gornjem dijelu nadlaktice. Ako se radi o potpunoj rupturi, pacijenti često čuju zvuk pucanja u blizini ramena. Javljaju se modrice i otok na sredini nadlaktice koje se šire sve do lakta. Biceps se može činiti opuštenim i slabim (izgleda kao da visi). Također, savijanje ruke u laktu je otežano te može biti i bolno. Otežana je, ili nemoguća, rotacija podlaktice prema van.

Što napraviti?

Ako se posumnja na rupturu, potrebno je prekinuti aktivnost kojom se osoba bavi. Nadlakticu valja zamotati elastičnim zavojem i hladiti hladnim oblozima. Ruptura tetive bicepsa može se tretirati neoperativno ili operativno (u malom broju slučajeva). Ako se tretira neoperativno, biti će potrebno nositi ortozu kako bi se rasteretilo rame. Za smanjenje otekline i boli primjenjuju se hladni oblozi i protuupalni lijekovi. Preporučuje se odmor i izbjegavanje podizanja tereta ili opterećenje ozlijeđene ruke u periodu od 3 do 4 tjedna. Fizikalna terapija uključuje vježbe za povrat opsega pokreta (vježbe istezanja) i vježbe jakosti. Ako je operacija bila potrebna, pacijent mora nositi ortozu barem 4 tjedna. Rehabilitacija obično traje 3 do 4 mjeseca. Potrebno je izbjegavati opterećivanja bicepsa barem 4 do 6 tjedana nakon operacije. Terapija započinje s vježbama istezanja, slijede vježbe jakosti za biceps. Kako pacijent napreduje ubacuju se kompleksnije vježbe za jačanje i stabilizaciju zgloba ramena i lakta.

Kako vam Motus Melior može pomoći?

Stručni tim Motus Melior sportskog i rehabilitacijskog centra pristupa konzervativnom rješavanju mišićno-koštanih ozljeda i bolnih stanja na holistički način, integrirajući pritom informacije prikupljene specijalističkim pregledom, slikovnom dijagnostikom, funkcionalnim statusom te analizom opterećenja. Temeljem tih informacija,  određuje se individualna terapija koja upotpunjuje ili zamjenjuje standardni pristup rješavanju ovog problema kroz integraciju manualne terapije, kineziterapije, ergonomskih rješenja i edukacije klijenta. Navedeni pristup rezultira bržim i dugoročnijim rješenjem klijentove ozljede i /ili bolnog stanja.