Sindrom spuštene glave

Što je sindrom spuštene glave?

Ovaj se sindrom naziva još i sindromom viseće glave ili ptoza glave. Sindrom spuštene glave karakterizira spušteni položaj brade do prsiju u stojećem ili sjedećem položaju. Do nemogućnosti uspravnog držanja glave dolazi zbog izrazite slabosti (mlohavosti) mišića gornjeg dijela leđa i vrata koji su odgovorni za uspravljanje (ekstenziju) vrata i glave.

Koji dio vrata je zahvaćen?

Kralježnica je građena od niza kostiju koje nazivamo kralješcima. Razlikujemo 7 vratnih, 12 prsnih, 5 slabinskih, 5 križnih i 3-5 trtičnih kralježaka. Kralježnica nije ravan „stup“, već tvori oblik slova „S“. Slovo „S“ je sastavljeno od lordoza i kifoza. Lordoze su „udubljeni“ dijelovi kralježnice (vratna i slabinska kralježnica), dok su kifoze „izbočeni“ dijelovi (prsna  i križna kralježnica). Svaki je kralježak građen od obla tijela, 2 poprečna i 1 spinalnog nastavka (moguće ih je napipati ispod kože), te od lukova koji tvore otvor kralješka. Otvori kralježaka, svih kralježaka u kralježnici, tvore koštani kanal koji štiti i podržava leđnu moždinu (spinalni kanal). Vratna kralježnica se spaja s lubanjom u gornjem dijelu. U području vrata se nalazi mnogo mišića koji imaju različita polazišta i hvatišta. Neki polaze s lubanje, neki s kralježnice, rebara, ključne kosti ili lopatice. Kod ovog su sindroma zahvaćeni mišići stražnje strane vrata koji su izduženi i oslabljeni, te ne mogu vršiti svoju funkciju (uspravljanje glave- ekstenzija glave).

Kako dolazi do razvoja sindroma spuštene glave?

Uzroci nastanka ovog sindroma su najčešće specifične neuromuskularne bolesti i stanja, kao što su: amiotrofične lateralne skleroze (ili Lou Gehrigsova bolest (ALS)- počinje s trzanjem mišića i slabosti u ruci ili nozi, te otežanim govorom, a u progresiji utječe na sposobnost upravljanja mišićima za kretanje, govor, hranjenje i disanje), Parkinsonova bolest (poremećaji pokreta- trzanje, ukočenost, usporenost, nestabilnost,..), miastenija gravis (poremećaj prijenosa živčanog impulsa sa živca na mišić- zamaranje i slabost mišića), polimiozitis (kronična bolest vezivnog tkiva obilježena bolnom upalom i propadanjem mišića), genetske miopatije (bolesti mišića). Uzrokom mogu biti: bolesti moto neurona, hipotireoidizam (snižena funkcija štitne žlijezde), razni problemi s vratnom kralježnicom ili rak na kralježnici. INEM (isolated neck extensor myopathy) je naziv za slabost vratne muskulature kojem je uzrok nepoznat. Često se javlja kod starijih osoba. Zbog slabosti mišića stražnje strane vrata dolazi do spuštanja brade prema prsima, pa podizanje brade postaje nemoguće.

Kako prepoznati sindrom spuštene glave?

Sindrom se najčešće javlja kod starijih osoba. Obično ne izaziva bol. Sindrom se razvija postupno u periodu od 1 tjedna do 3 mjeseca. Uspravljanje glave je otežano ili nemoguće u stojećem i sjedećem položaju, dok je moguće u ležećem. Pogled je usmjeren u pod. Zbog iskrivljenosti vrata (stvaranje „luka“ u bazi vrata) može doći do pritiska na leđnu moždinu (posljedica je slabost i utrnulost ruku i ramena). Može doći i do problema s gutanjem, govorom i disanjem.

Što napraviti?

Sindrom spuštene glave se u većini slučajeva tretira neoperativno. Operaciji se pristupa kod težih slučajeva (ako je došlo do ozljede živaca vrata ili leđne moždine). Preporučuje se nošenje ovratnika koji fiksira vrat i tako olakšava izvođenje svakodnevnih aktivnosti. Nošenje ovratnika može ispraviti deformaciju vrata i spriječiti skraćivanje mišića prednje strane vrata. Također, preporučuje se i izvođenje kineziterapijskih vježbi za jačanje mišića stražnje strane vrata i istezanje mišića prednje strane vrata. Vježbe je poželjno izvoditi u ležanju na leđima, čime se glava automatski ispravlja prema natrag (tako pacijent već pasivno isteže mišiće prednje strane vrata).

Kako vam Motus Melior može pomoći?

Stručni tim Motus Melior sportskog i rehabilitacijskog centra pristupa konzervativnom rješavanju mišićno-koštanih ozljeda i bolnih stanja na holistički način, integrirajući pritom informacije prikupljene specijalističkim pregledom, slikovnom dijagnostikom, funkcionalnim statusom te analizom opterećenja. Temeljem tih informacija,  određuje se individualna terapija koja upotpunjuje ili zamjenjuje standardni pristup rješavanju ovog problema kroz integraciju manualne terapije, kineziterapije, ergonomskih rješenja i edukacije klijenta. Navedeni pristup rezultira bržim i dugoročnijim rješenjem klijentove ozljede i /ili bolnog stanja.