Smrznuto rame

Što je smrznuto rame?

Smrznuto rame je sindrom kod kojeg se javlja zakočenost i bol u ramenu. Postupno dolazi do ograničene pokretljivosti ramena što značajno otežava svakodnevne aktivnosti. Sindrom smrznutog ramena („frozen shoulder“) u literaturi je moguće naći i pod nazivom sekundarni adhezivni kapsulitis ili periarthritis humeroscapularis. Zakočenost i bol se nerijetko šire i u područje vrata, vratne kralježnice i ruke. Razvija se kroz tri faze: 1. zamrzavanje (traje 6 tjedana do 9 mjeseci); 2. smrznuto rame (traje 4 do 6 mjeseci); 3. odmrzavanje (povrat potpunog ili djelomičnog opsega pokreta, traje 6 mjeseci do 2 godine).

Kako dolazi do „smrzavanja“ ramena?

Rameni obruč građen je od ukupno četiri kosti (lopatica, ključna, nadlaktična i prsna kost) koje su međusobno povezane zglobovima.  Zglob je obavijen zglobnom kapsulom. Zglobna kapsula je vezivna tvorevina (nalik na vrećicu) koja obavija zglob te ga tako štiti i učvršćuje. U njoj se nalazi sinovijalna tekućina koja služi „podmazivanju“ zgloba. Kod sindroma smrznutog ramena dolazi do stvaranja stranog vezivnog tkiva unutar i na samoj kapsuli. Nastale tkivne izrasline nalikuju ožiljkastom tkivu, koje je kruto i neelastično. Tkivne izrasline zauzimaju mjesto unutar zglobne kapsule smanjujući elastičnost i pokretljivost zgloba, te se zglob „smrzava“ zbog smanjene mogućnosti pokretanja. Te promjene često zahvaćaju i okolna tkiva (tetive, tetivne ovojnice, ligamente, mišiće i mišićne ovojnice). „Smrzavanju“ ramena doprinose i druga stanja koja su često prisutna kod pacijenta (napuknuće/puknuće tetiva rotatorne manžete, artritis,..).

Zašto se javlja bol?

Bol je uzrokovana jakom upalnom reakcijom koja nastaje u zglobu ramena. Dolazi do upale zglobne kapsule, često i okolnih tkiva.

Koji su uzroci pojave sindroma smrznutog ramena?

Sindrom smrznutog ramena najčešće se javlja kod odraslih osoba u dobi od 40 do 60 godina, češće kod osoba ženskog spola. Točan uzrok razvoja ovog sindroma još je uvijek nepoznat. Ipak, pokazalo se kako sindrom smrznutog ramena uzrokuju neka stanja i sindromi od kojih pacijent već boluje (impingement sindrom, napuknuće/puknuće tetiva rotatorne manžete, burzitis, artritis). Također, povećani rizik od pojave ovog sindroma uočen je kod osoba koje pate od dijabetesa, Parkinsonove bolesti ili kardiovaskularnih bolesti. Povećan rizik uočen je i kod osoba kojima je šaka, podlaktica, nadlaktica  ili rame bilo imobilizirano duže vrijeme zbog operacije ili ozljede.

Kako prepoznati sindrom smrznutog ramena?

Prvi znak smrznutog ramena je pojava intenzivne boli. Bol se obično pojačava prilikom izvođenja pokreta u ramenu. Često je u početku razvoja sindroma (1. faza) bol najintenzivnija. Drugu fazu karakterizira jaka bol, posebno izražena noću, te povećanje zakočenosti praćeno značajnim smanjenjem opsega pokreta. Zakočenost i bol u 2. fazi značajno otežavaju svakodnevne aktivnosti i spavanje(oblačenje, pranje zubiju ili dohvaćanje predmeta s police i sl.).

Što napraviti?

Ako su prisutni ranije spomenuti simptomi, potrebno je potražiti liječničku pomoć. Liječnik na temelju kliničkog pregleda i pregleda snimaka magnetske rezonance (MRI) i/ili ultrazvuka donosi dijagnozu. Manualnim pregledom moguće je utvrditi radi li se o sindromu smrznutog ramena, a dodatnim pretragama utvrđuje se stupanj uznapredovanja sindroma. O sindromu smrznutog ramena radi se ako pacijent ne može samostalno pomicati ruku u punom opsegu pokreta ili ako ju može pomicati u punom opsegu samo uz liječničku pomoć.

Kako izgleda terapija?

Rehabilitacijski postupak kod sindroma smrznutog ramena često je spor i dugotrajan. Za povrat potpune funkcionalnosti ramenog zgloba potrebno je 3 do 4 mjeseca, a u nekim slučajevima i duže. Važno je terapiju započeti što je moguće prije. Ako se rehabilitacija ne započne na vrijeme, postoji opasnost od trajnih posljedica, odnosno više neće biti moguće pomicati ruku u punom opsegu pokreta.

Ne postoji samo jedan najbolji način za tretiranje ovog sindroma. Rehabilitacijski postupak ovisi o stvarnim pozadinskim uzrocima razvoja sindroma (npr. impingement sindrom) kao i o stupnju napretka sindroma. Prvi korak u rehabilitaciji smrznutog ramena jest utjecaj na smanjenje upalnog procesa i boli. Glavni zadatak je održavanje i postupni povrat punog opsega pokreta. U ranim fazama sindroma često se propisuju protuupalni lijekovi. Također, u ranim fazama rehabilitacijskog postupka fizioterapeut će provoditi manualnu terapiju (pasivne vježbe) za povećanje opsega pokreta. Preporučuju se viseće (pendularne) vježbe i vježbe u suspenziji, tj. vježbe kod kojih je ruka rasterećena vlastite težine pa su pokreti u ramenu lakše izvedivi i sigurniji. Sljedeći su korak vježbe jačanja (izometrične vježbe – vježbe u kojima zadržavamo položaj, vježbe s elastičnom trakom niske čvrstoće, a u kasnijoj fazi i koncentrične vježbe – vježbe u kojim pomičemo ruku) i izdržljivosti. Zadnji su korak vježbe za povrat proprioceptivne kontrole (potpuna kontrola i svjesnost pokreta) u cijelom ramenom obruču.

Važno je napomenuti kako se vježbe moraju provoditi i samostalno kod kuće čak i nakon završetka rehabilitacijskog programa, kako bi se održao potpuni opseg pokreta i funkcionalnost ramena.

Kako vam Motus Melior može pomoći?

Stručni tim Motus Melior sportskog i rehabilitacijskog centra pristupa konzervativnom rješavanju mišićno-koštanih ozljeda i bolnih stanja na holistički način, integrirajući pritom informacije prikupljene specijalističkim pregledom, slikovnom dijagnostikom, funkcionalnim statusom te analizom opterećenja. Temeljem tih informacija,  određuje se individualna terapija koja upotpunjuje ili zamjenjuje standardni pristup rješavanju ovog problema kroz integraciju manualne terapije, kineziterapije, ergonomskih rješenja i edukacije klijenta. Navedeni pristup rezultira bržim i dugoročnijim rješenjem klijentove ozljede i /ili bolnog stanja.