Zamjena zgloba kuka umjetnim (artroplastika zgloba kuka)

Što je artroplastika?

Artroplastika je kirurški zahvat ugradnje umjetnog zgloba. Umjetni se zglobovi nazivaju endoproteze, umeću se umjesto bolesnog, odnosno oštećenog zgloba.

Kako je građen zglob kuka?

Zglob kuka je zglob između femura (bedrene kosti) i zdjelice. Zglobna čašica kuka ili acetabulum je udubljenje na zdjeličnoj kosti unutar kojeg se nalazi glava femura (okruglasta je oblika, uzglobljuje se u acetabulumu zdjelice). Glava femura je vratom femura spojena s ostatkom kosti (tijelom femura). Unutar zgloba nalazi se zglobna hrskavica, obavija unutarnji dio acetabuluma i glavu femura. Zglobna hrskavica je glatko tkivo koje štiti površinu kostiju od oštećenja, te apsorbira opterećenje prilikom pokreta.

Zašto se ugrađuje endoproteza?

Umjetni zglob kuka se ugrađuje kod pacijenata s uznapredovalim artritisom kuka (osteoartritis ili reumatoidni artritis). Kod artritisa dolazi do propadanja zglobne hrskavice zbog čega se kosti u zglobu trljaju jedna o drugu prilikom pokreta. Zbog toga se njihovi krajevi deformiraju i oštećuju, a pokreti postaju iznimno bolni ili čak nemogući. Kada se zglob u istroši (kada postane krut i ukočen, a pokreti iznimno bolni), umjetni se zglob umeće kako bi se spriječilo danje oštećivanje krajeva kostiju. Endoproteza se umeće kako bi se uklonila bol i povratila pokretljivost u zglobu, odnosno kako bi se nadomjestila funkcija oštećenog zgloba, što podiže kvalitetu i olakšava život pacijentu.   

Kako izgleda priprema za operaciju?

Kirurg daje upute i opisuje operaciju. Važno je da pacijent razumije postupak ugradnje endoproteze. Prije operacije vrše se mjerenja jakosti i pokretljivosti oba kuka. Potrebno je pridržavati se mjera opreza prije i nakon operacije. Mjere opreza su smjernice koje daje fizioterapeut, a važno ih se pridržavati kako nakon operacije ne bi došlo do iščašenja operiranog zgloba kuka. To su savjeti i smjernice o položajima i kretnjama koje je potrebno izbjegavati, odnosno smjernice o pravilnom izvođenju određenih pokreta ili pozicija koje stavljaju manje opterećenje na operirani kuku.

Kako izgleda ugradnja endoproteze kuka?

Više je vrsti endoproteza (glavne su cementirana i bezcementna). Vrsta koja se ugrađuje pojedinom pacijentu ovisi o njegovoj dobi, svakodnevnim aktivnostima, uzroku oštećenja kuka, deformaciji kuka, koštanoj masi i sl.. Endoproteza zgloba kuka se sastoji od dva dijela, acetabularna i femoralna komponenta. Kod ugradnje endoproteze odstranjuje se cijela glava femura. U bedrenu se kost ugrađuje trup proteze za koji se pričvršćuje metalna ili keramička glava (okrugla oblika). Acetabulum se oblikuje te se u njega ugrađuje metalni umetak obložen plastičnim dijelom. Dijelovi proteze se zatim spajaju i učvršćuju tvoreći novi umjetni zglob.

Kako izgleda rehabilitacija nakon operacije?                          

Pacijente se zadržava u bolnici 4 do 7 dana nakon operacije. Potrebno je koristiti pomagalo za kretanja (hodalice, štake,…). Hod bez pomagala moguć je 3 do 6 tjedana nakon izlaska iz bolnice. Nakon operacije je potrebno što je moguće ranije pristupiti rehabilitacijskom programu. Važno je što prije poticati pacijente na kretanje kako bi se smanjio rizik od nastanka popratnih zdravstvenih komplikacija. Terapija se ponekad započinje u bazenu. Vježbanjem u bazenu manje se opterećuje zglob kuka, a pokrete i vježbe lakše je izvoditi u vodi. Slijedi individualizirani rehabilitacijski program. U terapiji se koriste kineziterapijske vježbe ravnoteže i stabilnosti, jakosti, te proprioceptivne vježbe. U progresiji se koriste i vježbe koje simuliraju svakodnevne aktivnosti pacijenta (hodanje po stepenicama, po neravnom terenu,…). Glavni cilj rehabilitacijskog programa jest povrat snage i sposobnosti hoda, te vršenja svih ostalih aktivnosti bez rizika, kao i postizanje što bolje stabilnosti, opteretivosti i trajnosti umjetnog zgloba.

Kako vam Motus Melior može pomoći?

Stručni tim Motus Melior sportskog i rehabilitacijskog centra pristupa konzervativnom rješavanju mišićno-koštanih ozljeda i bolnih stanja na holistički način, integrirajući pritom informacije prikupljene specijalističkim pregledom, slikovnom dijagnostikom, funkcionalnim statusom te analizom opterećenja. Temeljem tih informacija,  određuje se individualna terapija koja upotpunjuje ili zamjenjuje standardni pristup rješavanju ovog problema kroz integraciju manualne terapije, kineziterapije, ergonomskih rješenja i edukacije klijenta. Navedeni pristup rezultira bržim i dugoročnijim rješenjem klijentove ozljede i /ili bolnog stanja.